Turbofolk- tajna strast Hrvata

Anketno istraživanje koje su proveli Jutarnji list i agencija Mediana o turbofolku, odnosno o kulturi slušanja narodnjačke glazbe među tinejdžerima prikazan je rast od 8 posto u odnosu na 2006. godinu kada je to isto istraživanje posljednji put provedeno.

Podaci o porastu broja kafića i klubova u Hrvatskoj u kojima se posljednjih godina pretežno ili isključivo sluša narodnjačka glazba, kao i o fascinantno uspješnom poslovanju takvih mjesta, dobili su medijsku pozornost tek kad su se poklonici narodnjaka pojavili u rubrikama crne kronike. Okidač medijskog interesa bio je kriminal, odnosno brojni krvavi obračuni kriminalnog miljea koji su se, prema formalnopravnim kriterijima, uvijek odigravali ispred, a ne unutar inače legalnih objekata.

Koncert Bobana Rajovića u Areni Zagreb

Boban Rajović je, dakako, samo posljednji u nizu narodnjačkih pjevača koji su popunili najveće koncertne prostore u zemlji. Nemoguće je ne primijetiti brojne rudimentarno dizajnirane plakate po autobusnim stanicama i izlozima napuštenih lokala, na kojima se od Iloka do Cavtata najavljuju nastupi srbijanskih i bosanskih muzičara koji izvode lake note. Naravno, ne pjevaju svi u velikim dvoranama, ali pune diskoteke i klubove, nekad i kafiće. Fascinantno je pritom da je taj kulturni fenomen praktički potpuno izgnan iz mainstream medija, ali svejedno ima vrlo vjernu i brojnu publiku. Ne spominju se na nacionalnim televizijskim postajama ili u nacionalnim tiskovinama, uz nekoliko iznimaka ne vrte se na radiju. Stoga su se obožavatelji kao svom okupljalištu okrenuli najdemokratičnijem i najslobodnijem mediju od svih – internetu. Facebook i forumske grupe mjesta su gdje se razmjenjuju informacije i MP3 datoteke s najnovijim numerama, raspravlja o tome je li Sandra Afrika bolja od Goge Sekulić i je liSinan Sakićpravi narodnjak ili nije. Dogovaraju se odlasci na koncerte ili, u njihovu nedostatku, barem u klubove gdje se puštaju cajke ili gdje neki anonimni gažerski pjevači izvode medley najvećih hitova sa scene. Brojke na društvenim mrežama koje se tiču narodnjačkih izvođača vrlo su respektabilne: Boban Rajović ima ukupno gotovo 40 milijuna pregleda na YouTubeu, Jelena Karleuša 75 milijuna, a Arkanova udovica Svetlana Ražnatović Ceca nevjerojatnih 425 milijuna. Usporedbe radi, Severina ima upola manje od nje. Hladno pivo ima šest milijuna. I tako dalje

Najpopularniji su turbofolk pjevači

Na Facebooku mnogi od njih imaju od 750 tisuća do milijun pratitelja, baš kao i na Instagramu i Twitteru. Na pitanje tko su ljudi koji su publika narodnjaka i turbofolkera, teško je dati jednoznačan odgovor čak i stručnjacima.

– Prije svega, htio bih naglasiti da narodnjaci i turbofolk nisu glazbeno istovjetni, pa je stoga logično da im i publika nije ista. Generalno, narodnjake slušaju starije generacije, a turbofolk mlađe. Pritom su, naravno, mlađi upravo oni koji vikendom i izlaze. Ugostitelji, voditelji ili vlasnici lokala u kojima se pušta takva glazba, tvrde da im je publika heterogena, ali, naravno, nitko od njih ne traži da im posjetitelji na ulazu ispune upitnik pa su i njihove opservacije stoga samo aproksimativne. Ali, svi tvrde da u njihove lokale dolaze ‘svi’, i rodno i socijalno različiti. Međutim, računajte jednostavno tako da i narodnjake i turbofolk sluša jako puno ljudi pa je već samim time nemoguće da su svi isti, odnosno nemoguće ih je sve svrstati pod zajednički nazivnik. Zajedničko im je samo to da vole tu glazbu – objašnjava Aleksej Gotthardi Pavlovsky, etnolog, urednik na HTV-u i autor knjige “Narodnjaci i turbofolk u Hrvatskoj: Zašto ih (ne) volimo.

Novokomponirana narodna muzika

Narodnjaci, ili “novokomponirana narodna muzika” kako se zvala u trenutku nastanka 60-ih godina prošloga stoljeća, u Hrvatsku se u značajnoj mjeri počela vraćati početkom druge polovice 90-ih godina. Samo 1995., dok je trećina države još bila okupirana, Zagreb je imao 15-ak lokala u kojima su se ne samo puštali narodnjaci, nego su i izvođeni uživo. Početkom rata prognani su iz medija, ali ne može se reći da su nestali, dapače. Unatoč političkoj situaciji i ratu, teško je bilo očekivati da će se kao gumicom prebrisati naslijeđe iz 80-ih godina kada su narodnjaci u cijeloj bivšoj državi doživljavali svoje zlatno doba. Lepa Brena je sredinom te dekade pet noći zaredom napunila splitske Gripe, a četiri puta zagrebačku Cibonu.